The Books of Knjige: Osmeh na licima je ono što nas pokreće već trideset godina

Crnogorski komičari The Books of Knjige već tri decenije zasmejavaju ceo Balkan, a sada dolaze u Novi Sad na Kaleidoskop kulture gde će gostovati u okviru manifestacije Grad knjige na SPENS-u. Ekipa čuvena po improvizaciji i satiričnom prikazu društvenih prilika u regionu, široj javnosti je poznata i po dugometražnom igranom filmu The Books of Knjige: Slučajevi pravde, koji je režirao Zoran Marković Zonjo, a scenario potpisuje dramaturg Aleksandar Radunović Popaj. Dvojica od četiri komičara ove humorističke grupe s Cetinja sada će govoriti pred novosadskom publikom, a kako kaže Zonjo, ostali članovi – Veselin Gajović Gajo i Goran Vujović Goranda, „ostali su kod kuće da čuvaju Crnu Goru od sajber napada iz Rusije“.

Posetite SPENS 17. septembra u 21 čas, jer vas na glavnoj sceni na SPENS-u, očekuje veče smeha i zabave. Uoči njihovog gostovanja, iskoristili smo priliku da sa Zoranom Markovićem Zonjom, porazgovaramo o društvenim pojavama na koje ova ekipa ne može da prećuti,  a otkrio nam je i karakteristike balkanskog mentaliteta, kao i bez čega ne može da zamisli kraj radnog dana.

Na ovogodišnjem Kaleidoskopu kulture, tokom nedelje književnosti, gostovaćete u Evropskoj prestonici kulture. Kako se osećate povodom dolaska u Novi Sad i čemu će se ovog puta publika smejati? Šta nam pripremate?

Zvanično smo posljednji put bili u Novom Sadu sa premijerom našeg dugometražnog igranog filma Slučajevi pravde 2017. godine. Tada je bilo super, jer su bile rasprodate projekcije što je značilo da nismo nepoznati tamošnjoj publici. Ovog puta sigurno neće biti glamura crvenog tepiha i nećemo se Popaj i ja pojaviti u nekim atraktivnim haljinama, ali se nadamo da neće biti dosadno ljudima koji dolete do SPENS-a u subotu uveče. E sad, ne obećavamo da će biti išta smiješno tu noć. Možda bude romantično. Možda zaprosi neko nekog, kao na koncertu Sergeja Ćetkovića.

Moderator vašeg govornog programa biće Nikola Škorić, koji je takođe poznat po svom humoru i ulozi Dragana Torbice u Državnom poslu. Kako vi gledate na tu sinergiju dobrog humora na sceni koju ćete zajednički pružiti novosadskoj publici?

Nikola nama duguje neke pare od ranije. Pojma ja nemam ‘oće li tu biti ikakve dobre sinergije.

Već tri decenije ste na sceni i zabavljate čitav Balkan svojim humorističkim nastupima, baveći se temama koje su glavna muka ovog društva – cenzura, sloboda, vlast, ali i loše strane ljudskog društva. Aktuelnosti su ono što vas inspiriše, a koje su to pojave u društvu na koje vas četvorica ne možete da ne progovorite?

Nenormalno je da jači maltretira slabijeg. Da ga provocira, gazi, uništava. To možete preslikati na odnos u porodici, prema gej populaciji, rat u Ukrajini, odnos Srbije i Crne Gore. Princip je isti. Onaj ko je brojčano jači, bogatiji, moćniji, ne bi trebalo da maltretira slabijeg od sebe. Mislim da ćemo o tome pričati dok smo živi. Baš je zanimljivo to što se na Balkanu mnogo poziva na poštenje, vjeru, porodične vrijednosti, a tako lako se diže kamen na one koji su u manjini.

Interesnatno je da ste toliko aktivni na nekoliko različitih polja – od parodije, preko muzike, filma, ranije i vođenja radio emisije… Šta je to što vas četvoricu održava na sceni sve ovo vreme i u čemu ste pronalazili inspiraciju na samom početku?

Nas još uvijek ispunjava da vidimo osmijehe na ljudskim licima. Odavno smo se pomirili sa činjenicom da se ovđe ne može živjeti od ovog čim se bavimo. Moramo raditi neke sporedne stvari koje su nekad komplementarne a nekad ne, ali suštinski nas još uvijek pokreće smijeh, koji je zapravo i jedini relevantni pokazatelj da li smo na pravom putu.

Kako se međusobno slažete vas četvorica i šta vas u sekundi nasmeje ili iznervira (u zajedničkom radu)?

Naše kreativne rasprave su uvijek krv do grla, ali je činjenica da funkcionišemo tridesetak godina i da se i dalje smijemo kad radimo skupa. Verovatno ljudi koji nas gledaju sa strane u tim trenucima misle da smo ludi, jer povodi za rasprave ponekad znaju biti banalni, kao što ni razlozi za smijeh nikad nisu pametniji.

Kako je po vašem mišljenju evoluirao humor od pre tri decenije, kada ste pravili prve korake na sceni, i danas?

Osim što su se ljudi malo više navikli na naš izraz mislim da je to prekratak period da bi se tu išta značajno promijenilo. Pitanje je kako bi recimo reagovali stari Crnogorci da nas neko lansira u prošlost, u Njegoševo vrijeme. Vjerovatno bi nas slabo razumjeli, jer je jezik sigurno evoluirao, a mislim da bi zbog neke šale vrlo lako izgubili glavu.

Kako ste se opredelili za ime The books of knjige i šta ono za vas znači?

Niko ne zna kako se to ime desilo u hodu i ko ga je prvi izgovorio. Bojim se da ne znači ništa posebno, osim što je jako marketinški zanimljivo kad nas ovako neko zovne na književni festival. Vjerovatno bi bilo bolje da se zovemo Rolingstonsi, ali to je ime trenutno zauzeto.

Kako biste vi opisali balkanski mentalitet?

Balkanski mentalitet je kad od nekog pozajmiš pare, a onda se naljutiš na njega kad ti ih traži nazad. Balkanski mentalitet je kad misliš da si bitan, jer ti rođak radi kao stražar u Vladi. Balkanski mentalitet je samopouzdanje da mozeš voziti avion bez dana obuke.

Šta za vas predstavlja kultura?

Kultura je sve ono suprotno od nekulture.

Pre pet godina izašao je film za koji ste naglasili da je napavljen da zabavi, dotakli ste svih bolnih tački i dali jedan psihološki prikaz crnogorskog društva. Film je prikazan u celom regionu. Kako danas gledate na to? Imate li u planu da nastavite da se bavite režijom?

Nije samo crnogorsko društvo tako blesavo kao što je prikazano u filmu. Sve drzave bivše Jugoslavije kao da se nalaze u jednom beskrajnom skeču. Količina apsurda koja nam se svima dešava u realnom životu često prevazilazi one situacije osmišljene za tv i film. A režija je moj poziv i naravno da ću to i dalje raditi. Uostalom, svi smo mi režiseri svojih života. Političari su tu ponajbolji režiseri.

Smatrate li da u današnje vreme internetom vladaju kvalitetni humoristički sadržaji i kako uspevate da se približite mlađoj publici, koja odrasta na društvenim mrežama, budući da ih vi ne koristite u toj meri?

Odavno smo izgubili motiv da se bilo kome približavamo. Radimo ono što je nama zabavno i to je to. A u trendingu YouTubea je, po pravilu, uvijek neki idiotski sadržaj. Muzički, humoristički, nebitno. Što banalnije, to gledanije.

Koja je najmudrija stvar koju ste tokom života naučili?

Da se ne treba nervirati oko politike.

Bez čega ne možete zamisliti kraj radnog dana?

Gledam kiropraktičarske klipove na YouTubeu. Opušta me da slušam krckanja kostiju nepoznatih ljudi i njihove blažene face olakšanja poslije tih seansi. Pred spavanje brojim pare. To me isto opušta. Uglavnom mi se prispava između 25 i 30 hiljada evra.

Improvizacija ili planiranje, šta daje bolje rezultate u životu i poslu?

Kombinacija. Dobro se pripremiš, a onda se prilagođavaš trenutnim okolnostima pa improvizuješ. I uglavnom sve ode dođavola.

Autorka: Marina Marić

Foto: privatna arhiva

Povezani članci